Jedna mudra poslovica kaže: „Naučio sam kako istrčati maraton nije samo atletsko postignuće. To je stanje uma; uma koji kaže kako je sve moguće!“ Nešto slično, rekao nam je i Ivan Salantić, 69- godišnji Brođanin, koji se aktivno bavi trčanjem više od 20 godina. Prije nekoliko dana, Ivan je bio sudionikom Zagrebačkog maratona, a istrčao ga je za nešto više od pet sati. Nešto više o svom podvigu, ispričao nam je sam Ivan.

Ivane, koliko dugo se aktivno bavite trčanjem?

„Trčanjem se bavim preko 20 godina. Nekada, kad sam bio mlađi, to i nije bilo tako zapaženo. Sada je to zanimljivo ljudima, jer sam u skoro 70 godini, a fizički sam vrlo aktivan. Mogu Vam reći kako je to doista rijetko za moju dobnu skupinu. Primjerice, sljedeće godine slavimo 40 godišnjicu mature i istinski me zanima kako se tko drži od moje generacije.“

Kako je sve to krenulo? Jeste li počeli trčati u želji za rekreacijom?

„Davno je to bilo zaista. Oduvijek sam trčao prema Poloju. Tada je njegov izgled bio poslijeratni. Nije bilo ceste, bila je samo jedna staza, kojom sam trčao. Nije smo moglo usporedno trčati kao danas. Kada se sve malo stabiliziralo i Grad počeo ponovno stajati na svoje noge, pojačali smo treninge. Unazad 5 godina, nisam sudjelovao na nikakvim utrkama. Trčao sam isključivo radi sebe, zdravlja i kondicije, ali i iz navike. Jednoga dana, nešto je kliknulo i odlučio sam početi trčati polumaratone. Mislio sam si, zašto ne bi pokušao sada, dok još fizički mogu, kasnije možda više neću moći, jer ipak idu godine. Kada sam uvidio da to zaista nije teško istrčati, odlučio sam se okušati u Plitvičkom maratonu, kojeg smatraju jednim od najtežih u Europi. Tada sam sebi dokazao, kako ništa nije nemoguće.“

U lipnju ste istrčali Plitvički maraton. Kako je to izgledalo? 

„Prije samog upuštanja u ovoj poduhvat, slušao sam brojne priče o tome koliko je teško i naporno. Međutim, odlučio sam ništa ne slušati i vidjeti mogu li ja to istrčati. Nisam se osjećao umorno, nije bilo nikakvih ozljeda. Kada sam krenuo trčati, imao sam sreću, da sam imao veliku podršku Saucony, škole trčanja i Krešimira Šimića, koji su trčali polumaraton, jer smo dobrim djelom trčali zajedno, dok se njihova staza nije odvojila. Posebno Vas na Plitvicama motivira priroda, krajolik. Plitvički maraton u pravi se trči 6 sati, ali oni su priznavali i onima koji su ga istrčali u okviru 6 i pol sati, a dug je 42 kilometra.“

Koje polumaratone, maratone i utrke ste do sada istrčali?

„Sudjelovao sam zaista na brojnim utrkama. Izdvojio bih brodski polumaraton, požeški polumaraton, baranjski polumaraton, osječki polumaraton. Ipak su najvažniji Zagrebački maraton, Plitvički maraton. Ne trčim maratone izvan zemlje, iz jednostavnog razloga, jer su troškovi puta i startnine puno veći nego u Hrvatskoj. Držim se ovdašnjih utrka, gdje sa svojom mirovinom mogu pokriti potrebe opreme(kvalitetne tenisice) i startninu te mogući smještaj.“

Kako se pripremate za utrke? Koliko dugo i na koje načine?

„Za utrke poput maratona i polumaratona, potrebne su konstantne i redovite pripreme. Za takve utrke znam se pripremati i do pola godine unaprijed. Dnevno otrčim 10 – 15 kilometara, zatim slijedi odmor i onda ispočetka. Prije same utrke, potrebno je jesti što više ugljikohidrata poput tijesta, grahorica i sl., kako bi tijelo stvorilo dovoljne zalihe. Tokom utrke, potrebno je piti dovoljno tekućine, kako tijelo ne bi dehidriralo. Tako se svakih 5 kilometara utrke, organiziraju posebne stanice za okrjepu, na kojima bude voća, vode, čokolade i sl., kako bi si osigurali dovoljno hranjivih tvari i tekućine za nastavak utrke.“

Imate li kakvu motivaciju ili uzora kojim ste vođeni tokom ovog 20- godišnjeg aktivnog trčanja?

„Oduvijek sam trčao radi sebe i radi rekreacije, nikada nisam trčao da bih postigao nekakav rezultat. Zdrav i aktivan način života, mogu reći da su moje vodeće motivacije. Ranije sam igrao nogomet, pa sam plivao, planinario, a sada trčim. Ponovno sam se vratio i planinarenju, samo što si sada zadajem teže i zahtjevnije rute, jer sam uvidio da ja to mogu. Sve Vam je zapravo u glavi. Kada sami odlučite da nešto želite, onda to i možete. Potrebno je tu i truda i napora, ali nije nemoguće.“

Što sada slijedi, trčite li još koji polumaraton do kraja godine, ili odmarate?

"Trenutno sada odmaram, jer sam istrčao zagrebački maraton te je preporučljiv dvotjedni odmor nakon istrčanog. U studenom je Ljubljanski maraton, kojeg će trčati broj trkači, vjerujem i iz Broda, jer je jako lijepo organiziran, ali ja se ipak držim naših ovdašnjih. Sada se planiram malo više posvetiti plivanju, kako bi se opustili mišići. Od proljeća planiram ponovno intenzivnije trčati, jer ću vjerovatno ponovno trčati Plitvički i Zagrebački maraton, a svakako ću u međuvremenu istrčati i neku utrku sa strane.“

I sami ste svjedokom sportsko- rekreacijskog booma u Slavonskom Brodu. Sve više mladih se aktivno rekreira, kakva je situacija na stazi? Trči li više mlade populacije ili nešto starije?

„Što se tiče trčanja, pogotovo sada u ovom Zagrebačkom maratonu, bilo je zaista jako puno mladih ljudi. Prekrasno je bilo za vidjeti. Dosta je rijetko za vidjeti ljude moje dobi da trče. Na Zagrebačkom maratonu, bilo nas je svega trojica. Što se tiče starije dobne skupine, teško ćete vidjeti ženu da trči, rijetki su i muškarci, ali žene, još rjeđe. Iskoristio bih ovu priliku i pozvao sve mlade da se aktivno uključe u neki sport ili rekreaciju. Nije bitno trenirate li individualno ili u skupini, bitno je odlučiti se i krenuti. Nema sutra, za mjesec dana ili godinu – danas je bitno krenuti. Siguran sam kako će vam to koristiti u životu.“

Foto: Ivan Salantić/Facebook

Dajana Čavčić Šafar