Prije 24 godine, na današnji dan točno u 17 sati i 30 minuta ugašena su tri života. Sabina Hodžić, Dejan Mijatović i Bojan Timarac, igrali su se na dječjem igralištu kod zgrade Zavoda za zapošljavanje, ali izgubili su svoje nevine živote od neprijateljskih granata. Još četvero djece bilo je na igralištu, no oni su imali sreće, te su dobili drugu priliku za život. Jedan od njih je Dalibor Vašarević koji se i danas sjeća ovog nemilog događaja.
„Tada smo živjeli pod općom opasnosti, ali taj dan je bilo nekakvo primirje. Izašli smo malo na dječje igralište gdje smo se uvijek okupljali. Kao djeca znali smo kada se ispali granata da se čuje fijuk, no tada ga nismo čuli, te se dogodilo ono najgore. Tišina, sivilo, nešto neopisivo i nešto što želim da se nikome ne dogodi, pa ni najgorem neprijatelju. Od tada mi se promijenio život, sjećanja nikada ne blijede, ostao sam tada bez svojih najboljih prijatelja, te ne prođe dan da se ne sjetim toga“, kaže Dalibor.

Kaže da i nakon 24 godine, na današnji dan prođu trnci kada se prisjeti ovog događaja.
„Kada se probudim, zahvalan sam Bogu što mi je dao drugu priliku za život. Ne mogu ni zamisliti kako je roditeljima koji su izgubili djecu, jer 1992. i 1993. godine su ginula djeca širom Hrvatske. Neopisivo je kada izgubite voljenu osobu, ne bi nikome to poželio“, ističe.

Iako je nakon 24 godine otkriven spomenik poginuloj djeci, to ne može vratiti izgubljene mlade i nevine živote.
„To je bol koja nikada neće biti izgubljena i uvijek će biti s nama. Nažalost, spomenik ne može nadomjestiti izgubljene živote. Čekalo se dugi niz godina na spomen obilježje, žalosno je to, ali svakako mi je drago što je otkriven, kako bi nas podsjećao na ovu veliku žalost i bol“, kaže.

Najpodlije je kada se napadnu djeca, koja ne znaju što je rat, što su granate, ali na kraju igrajući se i uživajući, izgube svoje živote.
„U svakome ratu je to nedopustivo i ne bi se trebalo tolerirati. Djeca nisu nikome kriva, željna su igre i života, puna lijepih misli. Kada im se prekine ta mladost i nit, to je nešto što nikome ne bi trebali oprostiti. Nikada zaboraviti niti oprostiti“, rekao je za kraj razgovora Dalibor Vašarević.

Večeras će točno u vrijeme stradavanja biti položeno cvijeće i zapaljene svijeće na spomen obilježju na dječjem igralištu kod zgrade Zavoda za zapošljavanje.