Volonteri i članovi udruga za zaštitu životinja sa područja našeg grada odavno su na izmaku snage. Iako umor nikada neće priznati, priznat će kako nemaju sredstava, prostora, hrane... Jer svakoga dana, i po nekoliko puta dnevno volonteri dobiju poziv da izađu na teren i pokupe ostavljenu, pothranjenu, zlostavljanu i bolesnu životinju. I volonteri se odazovu na svaki poziv. Pokupe psa ili mačku i vode kući. U svoj dom, svoj dnevni boravak, svoje dvorište. Jer osiguranog prostora nema. A svaka ta životinja, koja je kod volontera, treba vodu, hranu, lijekove, njegu. Trebala je isto to i kod svog prijašnjeg vlasnika, a kad vlasnik za to više nije imao sluha, životinju je izbacio na cestu.

Takva životinja može postati veliki problem. Da do toga ne dođe, kao što je rečeno ranije, brinu se volonteri.
Volonteri svoja primanja ulažu u tuđe životinje. Životinje koje su donedavno imale vlasnika. A onda su narasle, više nisu slatke male loptice, pa su dobile izlaznu kartu iz dvorišta. Rijetko kada volonteri dobiju kakvu donaciju. Uglavnom finaciraju sami ispravljanje grešaka onih koji nisu dorasli imati psa ili mačku. Ili ih kastrirati i sterilizirati. Pa puste kuju na parenje da vide kakvi će "ispasti" štenci. A onda, štence koji im se ne sviđaju, odbace u šumi. Ili na kružnom toku između Mikrorajona i Bjeliša.

U samo 24 sata na Facebooku brodskih volontera objavljeno je desetak novih životinja.
Kao što možete vidjeti u galeriji, koja je u najmanju ruku brutalna, životinje su izgladnjivane do smrti ili ostavljene da umru od gladi, vezane lancem koji je ostavio užasne rane... Ili je životinja udarena i ostavljena da umre... I tako svaki dan.
Svaki dan, ukoliko se spojite na Facebook, vidjet ćete da je netko "lajkao", komentirao ili podijelio objavu u kojoj se traži dom ili barem privremeni smještaj za novu životinju koja je pronađena.

Zanimljivo je koliko ljudi u našoj zemlji malo udomljavaju, a spremno kupuju i skupo plaćaju čistokrvne štence koji zapravo nisu iz licenciranih uzgajivačnica, nego iz tzv štancara, gdje nitko ne razmišlja o kuji koja se koti dva do tri puta godišnje.
Ista je stvar s mačkama.

No nije to poanta ove priče. Poanta je kako je u zadnjih nekoliko mjeseci broj ostavljenih životinja veći nego ikada. I ne zna se uzrok tome.
Prema Zakonu o zaštiti životinja (najnovija verzija stupa na snagu 27.10.2017.)
"Zabranjeno je životinje usmrćivati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu i bolestima protivno odredbama ovoga Zakona.

(2) Zabranjeno je:

1. uzgajati životinje tako da trpe bol, patnju i strah te ih namjerno ozljeđivati, protivno pravilima struke odnosno najnovijim znanstvenim dostignućima

...

3. pri uzgoju životinja povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama

...
12. prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah protivno odredbama ovoga Zakona

13. izlagati životinje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima, protivno prihvaćenim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu ili nedostatku kisika, čime se kod životinja uzrokuje bol, patnja, ozljede, strah ili smrt

....

 

16. zanemarivati životinje s obzirom na njihovo zdravlje, smještaj, ishranu i njegu

17. životinjama odsijecati dijelove tijela koji su osjetljivi na bol protivno odredbama ovoga Zakona

...

19. ograničavati kretanje životinjama na način koji im uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah protivno odredbama ovoga Zakona

...

24. ubadanje životinja, stiskanje, natezanje ili savijanje dijelova tijela ili vješanje životinja, osim ako se radi o postupcima u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja (SL L 303, 18. 11. 2009.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1099/2009) te udaranje, potapanje ili gušenje životinja na drugi način, bacanje ili namjerno gaženje životinja prijevoznim sredstvima

Sve navedeno bilo je zabranjeno i po starijim Zakonima o zaštiti životinja.
Ali bez obzira na zakon, kojeg nitko ne provodi, niti itko kontrolira ponašanje vlasnika, životinje se i dalje fizički zlostavljaju, režu im se repovi i uši, udara ih se autima, ostavlja ih se na dvorištu na -22°C, na kiši, na vrućini, vežu pse lancima, ne hrane adekvatno ili uopće, drže u nehumanim uvjetima. Pse i mačke redovito volonteri pronalaze isprebijane, u strahu od čovjeka i bilo kojeg ljudskog pokreta.

I jedine koje je briga, jedini kojima je stalo, koji odvajaju od sebe da bi ispravili (najblaže rečeno) tuđe krive postupke, su volonteri.

I opet se vraćamo na početak - što se to događa s Brođanima? Zašto je toliko napuštenih životinja u našem gradu i okolici?

Zakon jasno kaže:


(1) Posjednik ne smije:

1. napustiti domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu divlju životinju i druge životinje koje drži pod nadzorom

...

3. nanositi bol, patnju i ozljede životinjama pri školovanju.

(2) Posjednik mora pravodobno zatražiti veterinarsku pomoć i osigurati zbrinjavanje bolesnih ili ozlijeđenih životinja, veterinarsku pomoć pri porodu ako je potrebna i osigurati odgovarajuću njegu bolesnih, ozlijeđenih i iscrpljenih životinja.

 

Isti ovaj zakon predvidio je i velike novčane kazne za pravne i fizičke osobe koje krše odredbe Zakona.

No, u trenutku dok ovaj tekst nastaje, ne mogu se sjetiti niti jednog upečatljivog slučaja kada je vlasnik životinje platio novčanu kaznu jer se nije pridržavao Zakona o zaštiti životinja.

 

Isto tako, dok pišem ovaj teks, moja dva psa (s ulice pokupljena, u sablasno lošem stanju), mirno i spokojno spavaju. U toplom. Siti. Sa zdjelicom vode, keksićima pripremljenim za nagradu jer su dobri, mirni, poslušni i zahvalni. I ono najvažnije od svega – beskrajno me usrećuju svojim postojanjem!

Ali, nisu svi psi s područja Broda i okolice te sreće. Da ne spavaju skvrčeni od straha kad će opet dobiti nogom u trbuh. Da se napokon ne boje metle, kuhače, produžnog kabla i svih ostalih kućnih i dvorišnih pomagala, koja su ih na početku asocirala na batine.

Što reći za kraj, nego se zapitati:
Vrijedi li ona izreka koja kaže da čovjek koji ne voli životinju, ne može voljeti ni čovjeka..?