Ivana Brlić Mažuranić život je skončala na današnji dan 1938. u bolnici na zagrebačkom Srebrnjaku. Bile su joj 64 godine. Zadnjih godina života bila je slabog zdravlja i borila se s teškom depresijom, pišu 24sata.
Ozbiljno bolesna ili samo duboko nesretna, bez novca, bez stana u Zagrebu žena koja je četiri puta bila nominirana za Nobelovu nagradu ubila se na današnji dan prije 80 godina u zagrebačkoj bolnici. Ivanu Brlić Mažuranić, najpoznatiju kao autorica Priča iz davnine, Šume Striborove i Čudnovatih zgoda Šegrta Hlapića, tuga i depresija odvukle su u smrt. Nazivana je hrvatskim Andersenom i hrvatskim Tolkienom i u svijetu priznata je kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoga (dopisnoga) člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast..
Unatoč velikom talentu i slavi, Ivana je smatrana osobom slabog zdravlja, osjetljivom na živce, piše Sanja Lovrenčić u knjizi U potrazi za Ivanom. Obitelji, i Brlić i Mažuranić, su sve činile da joj bude bolje. Slali su je u poznata lječilišta da bi prebrodila krize zdravlja i depresije. Iz današnje perspektive, s obzirom na životne okolnosti, zdravstvene slabosti i loša raspoloženja u koja je zapadala čine se razumljivima. Rodila sedam puta, prvi put sa samo osamnaest godina, a dvoje djece je umrlo nedugo nakon poroda. Na pitanja obitelji, liječnici su ustvrdili da se premlada udala te da njeno tijelo nije bilo spremno na tolike trudnoće.
Ivanina obitelj bila je ugledna i važna, a ona je već kao dijete dobila najbolju moguću naobrazbu.Njezin djed je bio političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Otac joj je bio Vladimir Mažuranić, pisac, odvjetnik i povjesničar. Svoje četvero djece odgajao je prema maksimi 'u zdravom tijelu zdrav duh". Djeca se 'gombaju' što znači da vježbaju bučicama, grade i ruše male utvrde u djedovom vrtu u Jurjevskoj, a Ivana je kao najstarija već u dvanaestoj godini smatrana odraslom osobom. Naobrazbu uglavnom stječe kod kuće, pomoću kućnih učitelja, koji je pretežno podučavaju francuskom jeziku, a najveće obrazovanje kao i ljubav prema knjizi djevojčica dobiva čitajući brojne knjige iz kućne i djedove biblioteke. Svoj dnevnik Ivana piše odmalena, s pauzama, te u njega bilježi sve, od dječaka koji su se u nju zagledali do strasnih molbi Bogu da čuva njezinu obitelj. Petnaestogodišnja djevojka voli zabave s vršnjacima, odlazi na plesove, promenade po današnjem Strossmayerovom šetalištu, stil pisanja joj je nekad ozbiljan i zamišljen, a nekad vrckav, pun malih šala, kakva je bila i ona sama - piše u knjizi Proklete Hrvatice autorica Milana Vuković Runjić te ističe da Ivanino uživanje u mladosti ne traje dugo jer njezina majka traži prigodne prosce. Želi je što ranije i što bolje udati. Tako je tinejdžerica Ivana već sa 17 godina zaručena a samo godinu dana kasnije postala je  Ivana Brlić Mažuranić. 
- Vatroslav Brlić, odvjetnik, dvanaest godina stariji od nje, iz Broda na Savi. Nema sumnje da će ona voljeti svog Vatroslava - Nacu, ali podjednako joj je jasno da je njoj kao i tolikim onodobnim djevojkama to vjenčanje nametnuto - navodi autorica u knjizi.
Početkom 1892. mlada Ivana napušta Zagreb i svoj djevojački život i okreće novu stranicu u velikoj kući Brlićevih s pogledom na Korzo.  
-  Dočeka je kućanstvo o kojem treba brinuti, jer Nacini roditelji su mrtvi. O svakodnevnim problemima s kojima se herojski susreće Ivana redovito piše majci. Iz pisama se vidi koliko joj nedostaju roditelji. Majka joj iz Zagreba šalje sluškinju. Tu si i voćnjak, vinograd, domaće životinje... - piše autorica Runjić
Ivana, kako stoji u knjizi Sanje Lovrenčić 'U potrazi za Ivanom', šiva i krpa rublje, kuha sapun, tali mast, kupuje krave, popravlja sa stolarom namještaj, neprestano organizira velika čišćenja i bori se protiv moljaca. Uz to, ona čita, organizira dobrotvorne priredbe i predstave. Uskoro, ostaje u drugom stanju. Njezin suprug Naca, premda nije neki pjesnički tip, niti razumije tajnu potrebu svoje supruge da bude pisac, nastoji joj ugoditi, nježan je..

Ipak, djeca koju rađa doslovce jedno za drugim iscrpljuju u svakom pogledu mladu ženu. Najstariju kćer Nadu rađa 1893. nakon čega, 19- godišnja rodilja pati od najrazličitijih zdravstvenih problema, a možda i od liječnicima tada nepoznate, postporodiljne depresije. Jedini su joj 'lijek' posjeti obitelji u Zagrebu, koji joj očito, uza sav trud da vodi ispunjen život u Brodu, sve više nedostaje..
Samo 19 mjeseci kasnije rađa sina Ivana, a uskoro i Vladimira koji na očaj majke nije dugo poživio. Ivani se nakon tog događaja zdravlje toliko pogoršalo da je Naca šalje u češko lječilište Frazensbad. Drugu kćer Zoru rađa dvije godine kasnije kod roditelja u Zagrebu, a godinu dana kasnije Zdenku. Još jedno dijete joj umire, ali ta je smrt ne pogađa toliko kao ona Vladimira.
U dvadeset i petoj godini iza Ivane je šest porođaja i četvero djece i nema nikakve sumnje da su djeca središte njezinog univerzuma. Vodi ih u šetnje, na 'gombanje', igra se s njima, sama izmišlja maštovite igre, uči ih francuski, svirati klavir, maskira ih u vrijeme maškara, nabavlja im razne kućne ljubimce, kuniće, koze, kozliće. Ivanina sestra Alka udaje se 1907. za bugarskog diplomata Nestorova a njihovom malom sinu, svojem nećaku, Ivana će za nekoliko godina posvetiti priču po imenu 'Čudnovate zgode Šegrta Hlapića'.
- Reklo bi se da je Ivanin život više nego dobar, no sasvim iznenada, godine 1909. ona upada u ponor depresije, kao Alica u rupu, trčeći za bijelim zecom.. Tjeskobna je, razdražljiva, plačljiva, a nakon 'velike živčane krize' odlazi na lječilište na Bled. Vraća se uskoro kući i  1917. u dobi od 43 godine rađa djevojčicu Nedjeljku koju će od milja zvati Nevom, Nevičicom prema istoimenoj svojoj priči - ističe Runjić u Prokletim Hrvaticama.
U to vrijeme roditelji i suprug i dalje su živi Ivana postaje priznat i hvaljen autor, djela joj se prevode na svjetske jezike, član je Akademije. Majka Henrieta, Ivanina 'slatka mamica' kojoj je pisala cijeli život umire 1919. i pred njom se opet otvaraju ponori depresije.
 Vatroslav Brlić koji je već dugo pobolijevao, umire u vinogradu, okružen djecom, nedugo nakon što im je saopćio vijesti o financijskoj katastrofi  koja je obitelj sustigla zbog neodgovornog ponašanja sina Ive što je sa suprugom živio otmjeno, ali 'na dug'. Bit će potrebno obje kuće staviti pod hipoteku, prodati konja...Sve to nakon muževa sprovoda čeka ožalošćenu Ivanu - navodi autorica Runjić u svojoj knjizi. 'Dolaze dani kad je upravo neizrecivo teško' piše ocu. Iduće godine, Ivana će navršiti 50 godina, njezinoj sestri Alki umire 11-godišnja kći Thea, a Ivanina kćer Zora rađa kćerkicu Ivanu. I dalje su joj Brlićevac i vinograd izvor zadovoljstva i radosti, bez obzira na velik broj kućanskih obveza. Sad tamo dolaze i njezini unuci. Otac joj slavi 80 godina,  a ona priprema Hlapića za pozornicu. Sav novac koji dobiva od oca, Ivana daje sinu Ivi koji se utapa u dugovima. Nakon očeve smrti život je još za oktavu mračniji.
- Posljednjih godina Ivana je toliko siromašna da joj i put iz Broda u Zagreb postaje nedohvatan. Približava se šezdesetoj i sve češće pobolijeva. Premda je bliska sa Zorom i njezinom obitelji te uživa u svojoj Nevici jasno je da se njezina nekadašnja energija istopila. Velika književna slava nije joj mogla pripomoći u njezinoj teškoj financijskoj svakodnevici- opisuje teške dan slavne književnice autorica Prokletih Hrvatica.
Iako je u to vrijeme Jugoslavenska akademija nekoliko puta predlaže za Nobelovu nagradu ona je u to vrijeme lošeg zdravlja i totalno bez novca. Odlučuje završiti svoj život. Petnaest godina nakon smrti muža Ivana je izvršila samoubojstvo. Pokopana je u obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju.

Izvor: 24sata 


 Foto: Marija Teskera