Novost pedagogije božićnog otajstva. „I dok su bili ondje u Betlehemu, Mariji se navršilo vrijeme da rodi“ (Lk 2,6). Najveći događaj za čovječanstvo, izrečen na tako jednostavan način: „I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,7). Već ta činjenica da za njih nije bilo mjesta i da se Sin Božji rodio u staji izvan naselja ukazuje na preokret vrednota koji je prisutan u Isusovu životu i njegovoj poruci. Siromašan, uči nas da se sreća ne krije u izobilju materijalnih dobara i visokom životnom standardu. Prigiba se da nam postane bližim, kako bi se naša sloboda lakše otvorila njegovoj malenosti i poniznosti. Pokazuje nam da je istinski velik onaj tko zna biti skroman, jednostavan i ponizan, tko je spreman otvoriti se drugomu, vidjeti ga i prepoznati njegovo lice, poći mu ususret, radovati mu se, zavoljeti ga i obasipati ga djelima ljubavi i milosrđa. Takav je kršćanin, čovjek osjenjen evanđeljem Božjega rođenja.
U božićnom otajstvu razabiremo da se Božja veličina i snaga krije u krhkosti i ranjivosti Djeteta te da na svijetu nemaju budućnosti oni koji imaju silno bogatstvo i naoružanje, već oni koji su velikodušni u darivanju i ljubavi, koji su radosni već zbog života, jer u njemu prepoznaju najveći dar i zauzeto ga žive kao poziv zahvaljivanja i zajedništva s Bogom i ljudima te svim Božjim stvorenjima. Betlehemski Isus navješćuje preporođeni svijet, skladan u svom velikom i zadivljujućem bogatstvu, u kojemu je nama ljudima moguće raspoznati što je temeljno i trajno, a što tek slučajno; što je nužno i potrebno, a što tek zamamno i zabavno. Živi je čovjek slava Božja. Bog nam je u Betlehemu pokazao što je najvrjednije: Dijete je okupilo nebo i zemlju, zvijezde i anđele, mudrace i pastire, životinje i svu prirodu. U Betlehemu je riječ o čovjeku, o njegovu rođenju, o početku novoga svijeta i povijesti. Riječ je o onoj istini što u božićnom otajstvu ponovno pjeva pjesmu radosti: da je od svih stvorenja na nebu i na zemlji upravo čovjek Bogu najmiliji.

“Živi je čovjek slava Božja“ (sv. Irenej). Među svim blagom, Bogu je najvrjedniji čovjek! Stoga božićno otajstvo u sebi nosi, danas dijelom zaboravljenu, no uvijek snažnu 2 antropološku i humanističku poruku o svetosti i nepovredivosti ljudskog života kao Božjeg dara, o dostojanstvu majčinstva i očinstva, o vrijednosti bračne ljubavi muža i žene te važnosti obiteljskog zajedništva roditelja i djece. Budućnost će, stoga, imati oni narodi koji budu razborito podizali potomstvo, odgajali ga i u nj ulagali najplemenitija djela svojih nastojanja, mudrosti, znanja i svoga rada.
Hajdemo do Vukovara, i tamo je Betlehem! Bili smo ove godine u Vukovaru, o spomenu 25. obljetnice ratnih stradanja našega naroda i Domovine. Hajdemo ponovno do Vukovara! Tamo ćemo na proljeće povesti posebno vas, dragi mladići i djevojke, na Susret hrvatske katoličke mladeži. I tamo je Betlehem, gdje ponovno želimo doživjeti da je „Krist, nada naša“ (usp. 1Tim 1,1), „svjetlo istinsko koje rasvjetljuje svakoga čovjeka“. Kako je važno da na Kristu gradimo svoj svijet! Svijet koji sve više postaje plemenit i nježan, pun ljubavi i sućuti, s trajno otvorenim 'Vratima milosrđa', na kojima s Isusom u ljubavi prihvaćamo svakog čovjeka, tješimo ga, podupiremo i opraštamo. I tako rastemo, sve do vječnosti. I Betlehem i Vukovar, za nas su slika svakoga grada i mjesta, s porukom da istinski osiromašeni postajemo najviše onda kad jedni drugima ne idemo ususret, kad bježimo i kad ostajemo jedni bez drugih.

Sretan Božić! Draga braćo svećenici i sestre redovnice; dragi vjernici i svi žitelji na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, želim vam da iskusite otajstvo Božje ljubavi, da naša srca u ove svete božićne dane postanu Betlehem u kojemu se rađa Isus te da, njime dodirnuti, postanemo ljudi čije se riječi i postupci hrabro suočavaju s tamom i zadahom sebičnosti, s obmanama i zlom u nama i oko nas. Uvijek budimo glasnici i nositelji mira i ljubavi, velikodušne dobrote i sklada u svim porama suvremenoga društva. A naš dragi slavonski, srijemski i baranjski zavičaj, za nas najljepši kutak Zemlje, neka ponovno za sve svoje žitelje postane Betlehem – 'kuća kruha', mjesto gdje se rađamo i odrastamo, radimo i izgrađujemo uvijek bolji svijet, u kojem je Bog za nas ljude objavio spasenje i zasijao klicu punine života i vječnosti. U zajedništvu s nadbiskupom u miru, mons. Marinom Srakićem, svima vam želim sretan i blagoslovljen Božić, moleći za sve vas mir i blagoslov u novoj 2017. godini.
U Đakovu, o svetkovini Rođenja Gospodinova 2016. godine
Đuro Hranić, nadbiskup metropolit

Božićna čestitka slavonskobrodskoga dekana Ivana Lenića

Kako je – poštovani – do danas neizrecivo privlačan i divljenja vrijedan betlehemski prizor, čudesno rođenje božanskoga Djeteta u štali; kako nam iz krajnje običnosti, čak za nas nepoželjne neuglednosti, progovara čovjekoljubivi Bog po svom Sinu Jedincu! Vječna istina da je Bog prihvatio biti čovjekom, da nam je prišao svojom milosrdnom ljubavlju ususret ne prestaje poticati naše slavljenje Božića, te tolike oblike zajedništava u ovim blagdanskim danima. Nemojmo nikada zaboraviti tu neosporivu istinu, koja je u temeljima našega postojanja i identiteta, kao i sve one vrijednosti koje ista sa sobom nosi i promovira.

Vjernički hod k Betlehemu, te poniranje u „događaj koji nam obznani Gospodin“, vraća nas sve na besmrtno ognjište ljubavi da se na njemu ogrijemo u ove dane. Ta istinska ljubav u otajstvu Božića prožima naša srca, iznova budi u njima mekoću i toplinu ljudskosti, pokreće negdje zapretane osjećaje i blizine, vraća u nas srdačnost i dobrohotnost, upisane u naša bića. Baš takvu ljubav susrećemo živom u malenom Djetetu Isusu. Prihvatimo je i usvojimo, jer nam je nasušno potrebna, da se više osjeti radost života među nama, a pobijedi svaki umor i tromost.

Dok stojimo kod Jaslica, rado nosimo u mislima i srcima jedni druge, naše obitelji, svoj voljeni zavičaj, dragi hrvatski narod i domovinu. Ponizno tražimo od novorođenoga Spasitelja, da svojim svjetlom iznova obasja naše živote i odnose, našu sadašnjost i budućnost. Da nam ona, uistinu, bude Božićem prosvijetljena i blagoslovljena; da nadiđemo probleme i tjeskoge nezaposlenosti i oskudice mnogih, te druge pojave, povezane s krizom, koje koče osobni i zajednički napredak.

„Povijest“ skromne Obitelji, koju motrimo u Betlehemu, ipak ohrabruje naše podneblje u ove dane, napose naše mlade i sve obitelji, koje su napustile ili napuštaju naš kraj. Za sve njih ovoga Božića posebno molimo nebesku potporu. Preporučujemo mladom Kralju sve u domovini, koji mogu ipak već jednom nešto konkretnije i djelotvornije – s većom razboritošću i pravednošću, odvažnošću i ljubavlju - učiniti da se zaustavlja trend odlaska tolikih iz našega grada i Slavonije. Kako čeznemo da odgovorni na svim mjestima ipak više ćute, ne tek pustim riječima, nego kvalitetnim zalaganjima za Slavoniju, za našu mladost i sutrašnjicu svih! Polažući u Krista svoje nade, ustrajno tražimo novu perspektivu za sve nas, jer ona – u otvorenosti Bogu i spremnosti činiti što nam je moguće – uvijek postoji.

S tim mislima vama, kršćanska braćo i sestre, te svim ljudima dobre volje, koji slavimo ove svete dane Božjega očitovanja u tijelu, želim sretan i blagoslovljen Božić, a nadom i istinskim boljitkom ispunjenu novu 2017. godinu!