Da časne sestre Svetog Križa iz Đakova dođu u Brod, otvore zabaviŠte i obdanište, te se posvete odgoju djece, potakao je umirovljeni školski nadzornik gospodin Tomislav Pracny, predano zauzet na polju dobrotvorstva u Hrvatskom dobrotvornom gospojinskom društvu, Društvu Katoličkih muževa...

Od Elze Švrljuge sestre Svetog Križa kupile su za 350.000 dinara kuću u Gundulićevoj ulici, Vilu s prostranłm uzorno uređenim parkom, s ogradom od crvene cigle i kovanog željeza. Ta doktorska vila građena je 1902. godine kada i nasuprotna Djevojačka škola, što odaje isti stil gradnje.

Godine 1929. nadstojnica sestra Kornelija Kukelj izvještava Gradsko poglavarstvo o namjeri otvaranja zabavłšta i obdaništva. Bio Je to prosvjetno-uzgojni zavod za još nedoraslu djecu bez razlike vjeroispovijesti, a u dobi od treće do šeste godine i obdanište za najsiromašniju djecu grada Broda koja su ostala bez oca i majke. Glavna je svrha našeg djelovanja dobrotvorna i karitativna. Za taj naš nesebičan i požrtvovan rad ne tražłmo nagradu već samo pomoć blagoslov Božju. Jedino Vas molimo, da omogućlte nam, da tu słročad možemo bar jednom t.j. o podne nahraniti. U tu svrhu smjerno molimo stalnu mjesečnu novčanu pripomoć.

Ministarstvo prosvjete dało je dozvolu za otvarame zabavišta i obdaništa, a Magistrat je za obdanište davao mjesečnu subvencłju od 3.000 dinara. Dobročinitelji su pomogli živežnim namirnicama i odjećom najsiromašniju djecu. Časne sestre su se uzdržavale nagradom roditelja djece u zabaištu i davanjem prłvatnih satova iz glazbe i jezika.

Dom sestara u Gundulićevoj ulici nazvan Marijin dom, kada su sestre pred glavnim ulazom zgrade, s ulične strane, podigle veliki bijeli kip Majke Božje. Kip je bio uzdignut na četiri vłsoka stupa i noću osvijetljen.

Uz nadstojnicu s. Korneliju Kukelj, radile su sestre učiteljice: Stela Herceg, Janka Francetić i Cvetka Strašek, o kući je vodila brigu s. Alpija Stabla, a bile su tu i dvije kandidatkinje. U zabavištu je boravilo do četrdesetero djece, a u obdaništu i do šezdesetero.

U zabavište - 'špilšul” dolazila su djeca boljestojećih gradana: službenika, obrtnika, trgovaca, intelektualaca. Boravłla su u glavnoj zgradi, dok su djeca u obdaništu boravila u dvorišnoj I miješanja nije bilo, čak ni u igrł u parku. Djeca su u zabavište dolazila od 8 do 12 sati, a zatim su dolazila od 14 do 16 sati. U obdaništu su djeca boravila cijeli dan, te su dobivala topli obrok.

Razgovarali smo s jednom polaznicom zabavišta Marijin dom, gospođom Nedom Ilić Djanješić. Zabavište je polazila od 1930. do 1932. godine, do polaska u školu. Otac, Koloman Djanješić, direktor Prve hrvatske štedionice, omogućio joj je kod sestara satove klavira i njemačkog jezika. Gospođa Neda čuva i ove fotografije o boravku u Marijinom domu, a čuva i jednu plitku okruglu kutiju s poklopcem napravljenu Od lika i "ajnzickarti" koju je u zabavlštu sama izradila. Sestre su djecu u zabavištu učile svakakvim ručnim radovima. Bili su to pokloni za roditelje, ova kutija za majku gospođe Nede, a za oca je od karti izradila korpu za papir u uredu. Vidimo sve ove radove djece na skupnoj fotografiji.

Gospoda Neda se sjeća da su djeca zabavišta sakupljala staniol, pravila kuglice, a sestre su rekle da to "šalju malim crncima".

I mlađi brat gospođe Nede, Davorin, pohađao je zabavište Marijin dom. Njega i nećaku Sunčicu Vrkljan od stana s Jelačićevog trga vodila je do zabavišta već "velika Nedjeljka". Kada je padala kiša po njih je dolazio fljaker.

1945. godine Marijin dom Je naclonaliziran, oduzet sestrama i stavljen u vlasništvo Odjela za narodno zdravlje i soc. politiku. Umjesto Marijinog doma otvoren je "Dječji dom" za ratnu siročad i nahočad. Taj je dom 1946. godine preseljen u Požegu, a u zgradi je boravila brigada studenata medicine koji su kopali kanale i raščišćavali ruševine od bombardiranja u gradu. Krajem iste godine ponovno je otvoreno "Obdanište".

Danas je u Marijinom domu najstariji vrtlć u gradu - ”Trnoružłca", koji pohađa preko stotłnu mališana. O njłma se brine sedam odgajateljica ”teta", koje čuvaju i Spomenicu vrtlća, gdje srno njihovom Ijubaznošću našli i dosta ovih podataka o "Marijinom domu".

Moramo dodati još i to, krovište vrtića "Trnoružica" još uvłjek nije od granatiranja popravljeno, pa na male krevetiće prokišnjava. ”Trnoružłce nemaju młran san. Pomognimo im što prije.

Autor: Zvonimir Toldi (2002.)