Branko Radičević (30) učinio je ono što se ne radi. Rekao je na terenu sustavu izravno u lice što misli o onome što 95 posto ljudi samo nijemo odobrava, sliježući ramenima, piše Večernji list.

I zato je nagrada za ferplej postupak godine u izboru Sportskih novosti u pravim rukama. Na utakmici Budainke, kluba za koji je igrao, protiv Slavonca iz Slavonskog Kobaša namjerno je promašio 11-erac smatrajući da ga je sudac jednostavno izmislio. Neki su sumnjali da je taj potez planirao, no pri preuzimanju nagrade istaknuo je da je to bio njegov “trenutak istine”, ideja mu je bljesnula kad je stavljao loptu na bijelu točku.

Trener za mlađe uzraste

Iz kluba je izbačen. S optužbom da ih je doveo pred rub gašenja jer su na kraju izgubili tu utakmicu. Suigrači su mu zamjerili to što je učinio. Radičević više ne igra nogomet, postao je trener za mlade uzraste.

Je li vas poslije svega netko od bivših suigrača, koji su bili na terenu tog dana, nazvao i rekao barem nešto u stilu “bio si u pravu, ali...”

– Bilo je dosta polemike oko svega toga, neki su mi dali podršku, neki nisu. Neki su rekli: “O.K., bio si u pravu, ali možda si trebao drukčije promisliti, konzultirati se i tako to”. Mislim da u tom trenutku, jer je to bila odluka donesena u djeliću sekunde, nije bilo prostora za konzultacije, već sam tako odlučio kad sam stavio loptu na bijelu točku.

To je bila ta jedna utakmica, ali pretpostavljam da je u ligi u kojoj ste igrali i prije bilo utakmica u kojima ste se nagledali svakakvih sudačkih odluka?

– Da, istina. Sustav kao sustav, naročito u tim nižim ligama, postavljen je tako da se igraju utakmice za koje se već unaprijed zna kakav će ishod biti.

Vratit će se sve u kolotečinu

Koliko je takvih utakmica po sezoni?

– Po sezoni? Ne znam sad točno, ali rekao bih je da ih je više od 50 posto u nižim ligama. U višim ih je ligama manje. Kad su sa mnom kontaktirali na početku, ja sam čak i rekao u jednom trenutku: “O.K., sve je to uobičajeno, to se radi i zna se kad se prvenstvo kristalizira, onda se sve dogovara, od toga tko će biti prvi, tko drugi, kome treba, kome ne treba, tko ima materijalne i financijske uvjete za odlazak u viši rang, a tko nema...” Ali da se već od 2. kola uđe u mešetarenja oko rezultata, to je stvarno strašno... Pa zašto onda ti mladi dečki igraju? – pita se Radičević.

Mislite li da će pozornost koju ste sada dobili i nagrada za čin koji ste napravili išta promijeniti ili će sve ostati isto?

– Mislim da će u početku biti sve “joj, divno, krasno, potez za divljenje”, a da će se s vremenom sve vratiti u kolotečinu. Ja se nadam da će sve to doći do nekih glava, ljudi koji su zaduženi da se uvode neke prave vrijednosti u naš nogomet i društvo. Svakako treba djelovati na tom području. Nadam se da će ovaj potez, posebno zato što je došao pod svjetlo ove pozornice uz najveće hrvatske sportaše i olimpijske pobjednike, potaknuti nekog da kaže “dobro, dosta je sad, idemo i mi pokušati djelovati...”

Više niste aktivan igrač, ali pratite HNL. U posljednjim jesenskim kolima bilo je puno povika na suđenje u najjačoj ligi. Kako su vam izgledale utakmice poput one u Vinkovcima Cibalia – Hajduk?

– Prvu HNL kao takvu ne bih htio previše komentirati, mislim da dovoljno govori broj gledatelja na tribinama, a i pred televizorima – zaključio je Radičević priču o svojoj borbi koju bi svi uključeni u nogomet trebali voditi svakog dana. A ne od prilike do prilike. 

Autor: Marko Miličić

Foto: Igor Kralj/Pixsell