Gradska knjižnica u Slavonskom Brodu i u prošloj 2016. godini može se pohvaliti da, kad je riječ o čitanosti i posuđivanju knjiga, ne zaostaje puno za hrvatskim prosjekom, iako prema istraživanjima GFK, gledano regionalno, Slavonci čitaju manje i od Zagrepčana i od Dalmatinaca.
Hrvatski građani i dalje najviše čitaju i posuđuju beletristiku (66 posto), a ostala trećina odnosi se uglavnom na prozu i romane. Istraživanja, međutim, ne pokazuju značajne statističke razlike u broju posuđenih odnosno pročitanih knjiga u odnosu na godinu prije. U 2015. godini u Hrvatskoj je bilo 51 posto čitatelja koji su pročitali do tri knjige godišnje, a u 2016. taj je trend pao na 47 posto. Zagreb, Dalmacija i Primorje imaju veću čitanost, od 52 do 58 posto, dok je Slavonija na 30 posto. No, prema riječima Darije Mataić Agičić, pomoćnice ravnatelja Gradske knjižnice, ne možemo na osnovu tih GFK-ovih pokazatelja tvrditi kako Slavonci, pa i Brođani, (ne)čitaju knjige, manje ili više, jer se u današnjim vremenima do knjige može doći na razne načine i ne nužno u knjižnicama.

Ovdje ipak govorimo o podacima o posudbi i čitanju knjiga iz Gradske knjižnice čije ravnateljstvo i 22 zaposlenika predanim radom nastoje stvoriti od nje multimedijalni centar u koji će dolazak korisnika dobiti predznak obiteljskog događaja, po primjeru brojnih kulturno naprednijih zemalja. Tako je slavonskobrodska Gradska knjižnica, koja inače ima oko 4200 korisnika i fond od 120 tisuća knjiga, u 2016. godini evidentirala gotovo 79 tisuća posuđenih naslova. Kad je o korisnicima riječ, i dalje je više žena, što ne znači da i muškarci ne čitaju knjige, manje ili u jednakoj mjeri kao i žene. U Gradsku knjižicu dolaze i djeca, uglavnom ona koja moraju čitati (lektire) i ona koja zaista vole čitati (Harry Potter, Pet prijatelja…), te priličan broj studenata, koji dolaze po stručne naslove.

Evo i TOP LISTE najtraženijih naslova u 2016. godini u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu:

BELETRISTIKA:
1. Paula Hawkings: Djevojka u vlaku (psihološki triler o tri nesretne žene, koji je prodan u 2 milijuna primjeraka);
2. Jo Nesbo: Ponoćno sunce (priča o čovjeku koji je pristao raditi posao utjerivača dugova i ubojice kako bi spasio svoje teško bolesno dijete);
3. Paolo Coelho: Špijunka (roman o misterioznom životu najpoznatije špijunke svih vremena, fatalne žene Mate Hari);
4. Jojo Moyer: Tu sam pred tobom (romantični roman);
5. Ransom Riggs: Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu ( ilustrirani roman koji spaja fikciju, priču i fotografiju)

PUBLICISTIKA:
1. Josip Manolić: Politika i domovina;
2. Marie Kondo: Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život (o japanskom umijeću reda i pospremanja);
3. PONS: Početni tečajevi stranih jezika (najtraženiji njemački);
4. Anita Morian: Ponovno rođena (dirljiva autobiografska životna priča o borbi autorice s teškom bolešću);
5. Anita Šupe: Istine i laži o hrani (o izvornoj zdravoj prehrani i problemima moderne prehrane)

„Svaka priča o knjizi je dobrodošla, posebno u ovim vremenima globalizacije, društvenih mreža, poplavi kiča i šunda, a usmena predaja kod nas još funkcionara kao izuzetno dobar model promocije. Važna je promocija knjige, a tu i novi mediji imaju veliku ulogu. Neće se knjiga izgubiti, niti navika čitanja, ali je problem na koji način će se knjiga izboriti za svoje mjesto. Stvar je odgoja čitanja, a upravo taj odgoj je polazišna osnova iz koje bi trebali u sinergiji raditi škole vrtići i knjižnica kako bi se trend čitanja knjiga podigao na višu razinu. A, svaka knjiga je dobra onoliko koliko dugo likovi iz nje ostaju s nama. Nije li tako i s filmovima? Razlika je samo u tome što slike iz knjige stvaramo sami, a u filmu smo pasivni promatrači onoga što nam je ekranizirano. Čitanje knjiga ipak traje duže od filma. Sve je stvar osobnog izbora. A, rad nas knjižničara je kao hod po pijesku: nečujan je, pa ipak ostavlja tragove“, kaže Darija Mataić Agičić.

Ivica Vlašić