“Kuća kralja paukova” roman je za djecu, drugo po redu spisateljsko djelo proizašlo iz Elvirinog pera, koje je ugledalo svjetlost dana još proljetos, a promoviran je, pa moglo bi se reći, tek, protekloga tjedna u knjižnici Osnovne škole Ante Starčevića u Rešetarima. Inače, Elvirinoj knjižnici iz djetinjstva, piše Radio Nova Gradiška.

Zašto tek sada? Zato što je strah od javnog nastupa, unatoč tome što je radijska voditeljica (jer ju nitko iza mikrofona ne vidi) za Elviru veći nego od pauka. A pauka se, iako je pisala o njima, itekako boji. O čemu prvo sada pisati, knjizi ili promociji? Oboje jednako uspješno prihvaćeno od strane, popularno zvane, target publike. No ipak, da bi razumjeli promociju, trebali bi znati nešto o knjizi.

“Kuća kralja paukova” magična je priča koja se krije iza naizgled obične svakodnevice u jednom malom mjestu u koje su se, nakon višegodišnjeg boravka u velikom gradu, doselili Mario i njegova mama. Naime, Mario je niz godina proveo po bolnicama i mama je zaključila kako će boravak u prirodi pridonijeti njegovom oporavku. Kupili su kuću koja će uskoro pokazati i svoje drugo lice. Naime, u podrumu se krije neobičan svijet do kojeg vode stare napukle stube, a koji poziva na nove avanture.

No, kakva bi to bila bajkovita priča da u njoj nema neobičnog starca, znatiželjnu djevojčicu Lanu, lipu koja se preko noći pretvorila u brezu, a potom u lješnjak, olujne noći u kojima se, kada u kući nestane svjetla, može dogoditi svašta, mračno jezero i beskrajno mnogo straha.

Mario i Lana povest će mlade čitatelje na jedno nezaboravno putovanje u svijet paukova. Na tom putu susret će se s raznim čudima prirode, no isto će tako spoznati koliko je važno iskreno prijateljstvo. Sada kad vas je zaintrigirala “Kuća kralja paukova” možemo se osvrnuti na promociju.

Mjesto radnje, kako smo i rekli Osnovna škola Ante Starčevića, Rešetari. Vrijeme radnje, oko podne, kada je Elviri malo splasnuo adrenalin. Povod, Dan hrvatskih knjižnica i završetak obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige. Knjižničarka Daniela Gubić organizirala je, a ujedno bila i domaćin jednog ugodnog druženja s Elvirom, učenicima, učiteljima i paucima.

Teško je prosuditi je li učenike, učitelje i knjižničarku, više oduševio roman ili razgovor s književnicom, jer je u školskoj knjižnici za vrijeme susreta odjekivao radosni smijeh. Osim što je Elvira pomalo strašljivim glasom (sjećate se, Elvis je bila prestrašena) predstavila sebe, svoje književne likove, vrste pauka i učenici su autorici postavili brojna pitanja, te ju počastili glazbenim predahom u izvođenju učenice 5.a razreda Borne Crljenković, a učenica 8.b razreda Julijana Lukačić pročitala je ulomak iz romana, isto je učinila i sama autorica.

Elvira Slišurić, kao i u nama i u reštaračkim učenicima izazvala je veliko divljenje, a neki će se, potaknuti njezinom pričom, možda odlučiti baviti pisanjem u budućnosti. Jer pisati može svatko, poručila je Elvira, prenijeti na papir svoje osjećaje, samo se treba odvažiti. Upravo kako se Elvira odvažila na javni nastup.