Jurica Pađen i Aerodrom su headlineri CMC200 Slavonija festa u Slavonskom Brodu koji će biti održan krajem kolovoza u tvrđavi Brod.
Ako netko od glazbenika zna Slavoniju, onda je to Jurica Pađen koji je puno puta bio na našem području kako prije, tako i poslije rata i bio rock and roll propovjednik. Upravo zato smo i razgovarali s njim u susret ovom festivalu.

Zajedno s Aerodromom dolazite na CMC200, odnosno na drugo izdanje festivala. Kako komentirate ovo izdanje koje je suprotnost onoga u Vodicama?
Slavonija je nekad bila rockerska oaza i ne sjećam se koliko smo kao Aerodrom svirali tamo, bilo je toga puno. S obzirom na ekonomsku situaciju, trendove i ukuse, to se poprilično utanjilo stoga je dobro da se poduzimaju ovakve prezentacije onoga što ljudi rade. Možda da se i nove generacije upoznaju s nešto starijim materijalima, ali i novim uracima.

Baš su mi stariji Brođani pričali, cijela ex-Yu scena je nekada dolazila u Slavonski Brod i Slavoniju, a sada je to utihnulo.
Spala knjiga na dva slova. Sada bih mogao nabrojati 10 mjesta gdje su bile fenomenalne svirke. Od Feričanaca, Našica, preko Slavonskog Broda i Osijeka, do Čačinaca i Vrpolja. To je prvo što mi sada palo napamet, sigurno je bilo još 10-ak takvih mjesta. Sada je sve odumrlo no vjerujem da još ima ljudi kojih interesira dobra glazba.

A dobru glazbu će prezentirati i Aerodrom kao jedan od headlinera CMC200. Dolazite promovirati novi singl s kojim najavljujete novi album.
Tako je, to je treći singl tog albuma. Snimili smo dvije nove pjesme, ali ovu drugu držimo u bunkeru. Pjesma se zove „Ja te jednostavno volim“ i nju promoviramo na CMC festivalu u Sl. Brodu. Čuo sam da je jako dobar ambijent i drago mi je zbog toga. Pjesma ima jako čudnu povijest i nikada mi se nije desila tako. Jednu noć sam sanjao da idem kroz nekakav tunel i moram se vratiti kroz njega. Kada sam se vraćao vidim Johnnyja Štulića kako sjedi s gitarom i svira neku pjesmu koja se meni činila prelijepom i od te ljepote sam se probudio te odmah otišao u radnu sobu i snimio to kako ne bi zaboravio. To je bilo negdje oko 3 ujutro i onda je iz toga nastala pjesma koju prezentiramo na CMC-u. Onda sam javio to Johnnyju da mi je svirao u snu fantastičnu pjesmu i prvo što me je pitao bilo je – „hoćeš me potpisati?“.

(smijeh) Zanimljivo (smijeh). Zanimljiva je i pjesma „Ispod tuša“ gdje ste se našli, neću reći ispod tuša, s Kockom koji je bio supaćenik u Big Brotheru pa vjerujem da je iz toga sve ispalo jedno prijateljstvo.
Neee, s Kockom se znam puno prije. Vrlo ugodno sam se iznenadio kada sam ga tamo zatekao. Znam ga još dok je radio marketing u Pevecu. Dugo se znamo i susretali smo se po raznim situacijama i pitanjima, tako da je ovo bila još samo jedna faza našeg prijateljstva. Onda, kada sam bio tamo s njim, često sam tu stvar svirao jer ju nisam imao gdje snimiti, a kako je ne bih zaboravio. Znaš, kada napraviš stvar, tekst raditi bez olovke i papira nije baš jednostavno, moraš pamtim sve u 16. I onda sam je ponavljao, tako da je i on dodao jedan dio. Onda sam mu rekao da ću ga pozvati kao gosta kada budem svirao tu stvar. Ja vjerujem u situaciju i spontanost, razumiješ? To je najbolji način kada su energije slobodne i kada stvari ne trpaš u okvire i siluješ. Kada pustiš da te same stvari vode, onda je to najbolje vodstvo. Mi si umišljamo da se sve vrti oko nas, ali zapravo nije.

Nekako sve ove pjesme imaju zanimljive nazive, „Ispod tuša“ ili „Od sutra ne pušim“ koja je također lijepo prihvaćena.
Je, dobro je prihvaćen i ima dobar broj pregleda, onih prirodnih, ne vijetnamskih ili indijskih. Ove naše cajkice u dva dana imaju dva milijuna pregleda, toliko ne Beatlesi nemaju.

Dobro to je zbog slike, ne zbog tona (smijeh).
Ma ne, to se kupuju klikovi u Vijetnamu, nemam pojma. Nema veze, svatko se bori na svoj način i služi onim s čim može. Ne treba nikoga osuđivati, ali smatram da je legitimno imati mišljenje o tome. Zato i iznosim samo svoje mišljenje. Smatram da za pjesmu treba imati razlog i ako nije zanimljiva ne treba je niti snimati. Mene konfekcija apsolutno ne zanima. Ja se nastojim sebe dobro zabaviti kada radim pjesme i to mi je najvažnije.

Baš sam prije mjesec ili mjesec i pol dana gledao Latinicu u kojoj ste vi bili gost, raspravljalo se tada o novom pokretu i techno glazbi. Sjećam se da ste se zamalo posvađali s gostima jer ste smatrali da to uopće nije glazba…
To je po meni pokret i ja to i danas mislim. Kao što je recimo čuveni Morrisey iz Smithsa izjavio, on je bio jedan od prvih sljedbenika punka i nakon 30 godina poslije toga sve je rekao – „punk je bio glazbeni pokret bez glazbe“. Znači, smatra da su ostala samo dva značajna albuma, Ramonesi i Buzzcocksi, a to je ipak Morrisey rekao. Pa tako isto smatram da je techno zapravo pokret, a ne glazba. Ne znam je l' mi možeš ti reći koja je stvar najpoznatija u techno glazbi, reci mi 10 najboljih pjesama?

Za techno ne mogu…
Neka svatko tko misli da ja tu popujem nabroji 10 techno pjesama, pa će shvatiti da to nije glazba nego pokret.

Pa točno, techno će najvjerojatnije s vremenom izblijediti kao što je i punk završio svoju pravu eru. No, posvetimo se nadolazećem albumu, hoće li on zvučati kao ovih par singlova ili nešto drugačije?
Zvučat će u tom smjeru, čut ćeš i ovu novu pjesmu, mislim da dobro zvuči. Duke Ellington je svojedobno izjavio – „ako nešto dobro zvuči, sigurno je dobro“ (smijeh). Ako ništa drugo, možda je pjesma glupa, možda je tekst glup, ali dobro zvuči to je sigurno.

Svakako će zvučati dobro u tvrđavi, jednom specifičnom mjestu.
Da, da, mi inače jako dobro zvučimo, bez lažne skromnosti. Obično ljudi na koncertu uvijek zovu na bis, nije na silu, a i znaju sve te pjesme koje izvodimo. Tako da će taj album biti na tragu ovog zvuka, ali i malo prošireno jer sam na svom instrumentalnom albumu „All Stars“ imao ukulele i charango, pa će biti kombinacija možda par tih poluakustičnih i akustičnih pjesama na tim instrumentima.

Koliko je godina sada iza Vas, znamo Vas od doba Azre pa sve do danas?
Nekad pomislim da je to 5 minuta, a nekada mi se čini da je stoljeće. Znaš ono, budisti se ne mogu složiti je li vrijeme jednog kozmičkog ciklusa treptaj braminog oka ili zilijuni godina. Ne znam, 35 godina, 40, pojma nemam.

Kada se vratimo sada u prošlost i vratimo se u današnje vrijeme, gledaju li ljudi danas drugačije na glazbu?
Gledaju drugačije, ne svi naravno, ali generalno glazba je izgubila značenje koje ima, kao društveni korektor. Postala je segment zabave i biznisa. Uglavnom sam primijetio da danas jako puno ljudi sluša glazbu kao pozadinu kada pišu na kompjuteru, usisavaju, sjede u čekaonici ili se voze u liftu. Glazba je postala jedan dio kulise. Ljudi više ne iščekuju ploče tvojih omiljenih izvođača kao nekada kada smo prvo uzeli tekstove i pročitali, odslušali svaku pjesmu, divili se produkciji, dobroj ideji na instrumentu…Mislim da se manje emotivno pristupa glazbi, to je sasvim sigurno.

Pričao sam baš s kolegom pripadnikom starije generacije, pa je rekao da su svi čekali tu ploču da dođe iz Njemačke, odnosno da jedan prijatelj to nabavi i onda se njih 20 okupi u prostoriji, slušaju A stranu, B stranu, pa opet A stranu.
Istina, da, da. Ali da ne ispadnem kako tu nešto kukam, samo evidentiram, uopće ne donosim svoj vrijednosni sud. Istu stvar sam pročitao u knjizi Nick Kenta, za one koji ne znaju, čuvenog novinara New Musical Expressa u vrijeme kada je glazba bila u svojoj renesansi. On u predgovoru knjige govori istu stvar i citira Neil Younga, Iggy Popa, pa i Bono je rekao da je danas glazba s top lista toliko slatka da te zubi zabole. Pa kada sve te veličine razmišljaju slično, onda smatram da sam i ja u pravu.

Točno. Drago mi je što smo porazgovarali o ovome, bit će još više vremena u Slavonskom Brodu.
Bit će kada album izađe, možemo ponoviti razgovor pa ćeš mi reći svoje dojmove. Hvala ti i pozdravljam sve tvoje čitatelje i vidimo se u Slavonskom Brodu. 

Autor: Nikola Knežević

Foto: Promo foto