Kada su vidjeli da od proizvodnje mlijeka sa 24 muzne krave više neće moći opstati, obitelj Marina Vučkovića iz Prnjavora preorijentirala se na uzgoj goveda u sustavu krava-tele i tov junadi koja u posljednje vrijeme ima solidnu otkupnu cijenu piše Agroklub.com.

Kao i većina drugih proizvođača mlijeka u Hrvatskoj koji su proživljavali tešku agoniju zbog sramotno niske cijene mlijeka koja je jednostavno ugasila i uništila mnoge farme, i OPG Vučković iz Prnjavora u Brodsko-posavskoj županiji, bila je u problemima i brizi kako opstati.

"Bavili smo se proizvodnjom mlijeka, imali smo 24 krave, bio je to dobar posao. Imali smo dobru proizvodnju, cijena mlijeka bila je oko 3,5 kuna, s tom cijenom smo mogli pokrivati troškove i funkcionirati normalno. Nažalost, onda je cijena počela padati, iz godine u godinu bila je sve niža, čak je pala ispod dvije kune, nismo više mogli to pratiti do kraja, počeli smo raditi sa gubitkom. Takva cijena bila je neprihvatljiva za nas proizvođače mlijeka, s tom sramotno niskom cijenom nije više bilo kalkulacije za pozitivno poslovanje", kaže Marin Vučković, uzoran poljoprivrednik stočar iz istočnog dijela Brodsko-posavske županije.

Otkad zna za sebe u njemu se rasplamsavala ljubav prema zemlji i stoci, naslijedio ju je od roditelja, time se, kaže, bavila cijela obitelj i želio je nastaviti tradiciju. Prije 25 godina osnovao je vlastito obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo razvijajući ga i šireći, nadajući se da će dobro živjet od proizvodnje mlijeka.

Uzgoj na slobodnoj ispaši

Nažalost, u trenutku kada se više nije moglo opstati sa tom proizvodnjom Vučkovići su teška srca morali odlučiti što i kako dalje, na što se orijentirati u poljoprivredi.

"Tu u blizini sela nalazi se stari pašnjak na kojemu sam ja odrastao čuvajući stoku sa svojim didovima i roditeljima. Vidio sam mogućnost za uzgoj goveda u sustavu krava-tele. Žao mi je bilo prodavati kvalitetne muzne krave u klaonicu po cijeni od 3-4 kune za kilogram žive vage, pa smo se odlučili baviti uzgojem goveda na slobodnoj ispaši. Prije šest godina registrirali smo ekološku proizvodnju na našem OPG-u i dobili certifikat. Većinu muznih krava simentalske pasmine ostavili smo za ovaj novi način uzgoja, koji je ipak jednostavniji, lakši i manje zahtjevan od proizvodnje mlijeka. Voljeli bi se mi i dalje baviti i mljekarstvom, držali bi i muzli krave, ali da je cijena mlijeka bolja, da se od toga može dostojnije živjeti. Nažalost, iako to želimo mislim da tu nekih većih pomaka neće biti", žao je Marinu što se smanjuje jedna značajna proizvodnja u Hrvatskoj.

Osim simentalki sa bivše farme muznih krava Vučkovići su nabavili i goveda pasmine crni angus, bik je pasmine limousine. Angus je poluintenzivna otporna mesna pasmina goveda koju osim bezrožnosti karakteriziraju ranozrelost, vitalnost i robusnost. Krave te pasmine lako se tele i imaju vitalnu telad sa brzim prirastom, sa visokom težinom teladi prilikom odbijanja.

Trenutačno solidna otkupna cijena junadi

Iako trenutačno među šezdesetak krava prevladava angus, Marin je zadovoljan sa obadvije pasmine koje su se dobro prilagodile uvjetima života na prisavskom pašnjaku površine oko 70 hektara, na kojemu krave uzgaja i njegov prijatelj Mato Šokčević iz Prnjavora. Na sedamdesetak hektara proizvode djeteline, djetelinsko travne smjese i kukuruz za silažu.

"Neke simentalke još dojimo za potrebe obitelji i neko malo tržište, krave držimo zbog teladi koja u stadu ostaje oko 5-6 mjeseci. Nakon toga ih odvajamo otprilike kada su teška 250 kilograma i tovimo do težine od oko 600 kilgrama. Cilj nam je proizvesti što kvalitetniju junad. Momentalno je malo porasla cijena junadi, kreće se oko 14, 14,5 kuna za kilogram žive vage i to je solidna cijena za nas tovljače, u odnosu na nekadašnjih 11 ili 12 kuna za kilogram. Čini mi se da bi cijena junadi mogla i dalje rasti, jer kod nas nema dovoljno goveda", nada se Marin, zadovoljan što se njegova obitelj preorijentirala na sustav krava-tele.

Kada sam posjetio OPG Vučković, na njihovoj farmi bila je velika akcija spremanja kukuruzne silaže s površine od 10 hektara.

Ispomažu se sa rođacima i prijateljima

"Imamo uhodanu ekipu s kojom radimo već 20 godina. Trudimo se pomoć jedni drugima. Bez te uzajamne pomoći i suradnje teško bi obavili neke radove u poljoprivredi i teško bi i opstali", priča mi Marin dok vrijedni dečki neumorno rade po podnevnom suncu. U ekipi su rođaci i prijatelji, među njima i Antun Medvidović iz Sikirevaca, "slavonski Schumacher", poznati hrvatski uzgajivač lipicanaca i natjecatelj u konjičkom sportu, Antun Dorić, konjogojac iz Svilaja, poljoprivrednici Jakov Matijašević iz Novog Grada i Ivan Ferić iz Divoševaca i drugi.
Krasi ih solidarnost kada trebaju pomoći jedni drugima u većim poljoprivrednim akcijama što je za pohvalu i moglo bi u ovim teškim vremenima kada su ljudi sve više otuđeni poslužiti kao lijep primjer drugima.

Vučkovići su u tom dijelu Slavonije i primjer kako u jednoj obitelji svi rade. Uz Marina i njegovu suprugu Katu puno im pomaže i teta Janja koja živi zajedno sa njima, ali i sinovi: Mirko koji studira strojarstvo, Tomislav, učenik srednje škole, Ivan koji ima želju studirati agronomiju, a koliko može pomogne i desetogodišnja kći Marina.

Svi se borimo da nam bude ljepše

"Brojnija smo obitelj u selu, svi radimo, svi se borimo da nam bude ljepše. Jako sam zadovoljan što nam jako puno pomažu sinovi, svaki trenutak kada su kod kuće, kada su slobodni od predavanja i škole, hvataju se posla. Izuzetno sam sretan što su tako odgojeni i na dobrom putu da postanu dobri i radišni ljudi. Bez obzira na zanimanja i kvalifikacije koje steknu siguran sam da će i dalje pomagati na gospodarstvu, a nadam se da će barem jedan naslijediti ovu farmu, jer naviknuli smo pošteno raditi i od toga živimo čitav život", kaže Marin.

Uz držanje i uzgoj goveda Vučkovići su i veliki zaljubljenici u konje lipicance. Imaju devet grla tih četveronožnih ljepotana i dugo surađuju sa obiteljima konjogojaca Medvidović i Dorić sudjelujući na raznim manifestacijama.
Uredili su i obiteljsku kuću za odmor "Kuća kod dunje žute" u kojoj se s vremenom planiraju baviti i seoskim turizmom, za što imaju dobre preduvjete.

"Godinama živimo i radimo na selu, opstali smo unatoč mnogobrojnim problemima. Volimo posao na njivama i sa stokom, život na selu. Radimo mnogo, ali smo zadovoljni sa životom", kaže Marin. Dodaje da u njihovom poslu poslu sa stokom nema godišnjeg odmora, ali je ipak prije tri godine sa suprugom i mlađom djecu odmarao na moru.

Autor/Foto: Vjekoslav Hudolin