Crni čelik nije pao s neba. Glavni je Kuvajćanin Al-Wazzan koji je naše tenkove prodao kuvajtskoj vojsci. On je naš agent u Kuvajtu. Cijela naša priča oko traženja svježeg kapitala vezana je uz državu kao vlasnika, ali kapital ne mora nužno doći kroz vlasništvo. Još nismo realizirali sporazum s Patrijom, čekamo zeleno svjetlo da krene proizvodnja. Oni diktiraju tempo. Mi smo im jedno od proizvodnih mjesta, drugo je u Poljskoj, piše Jutarnji list.

Diplomirani inženjer strojarstva, Zagrepčanin Marko Bogdanović počeo je karijeru u Agrokoru, gdje je dogurao do pozicije direktora proizvodnje Ledo grupe te se bavio i vođenjem investicija.

Kad je pozvan u Upravu Đure Đakovića 2012. godine, to mu se činilo kao dobar potez, izazov. Sada se ‘ulog’ povećao. U siječnju je postao predsjednik Uprave, a prvi mu je zadatak težak i škakljiv, da kompaniju brzopotezno izvuče iz ozbiljnog financijskog škripca.

Prošla je godina zaključena s 27 milijuna kuna gubitka, stišću krediti, Đuro Đaković vapi i za 100-tinjak milijuna kuna kapitala, a najveći pojedinačni vlasnik je država.

Inženjer u duši, Bogdanović je suzdržan, ne bombardira sugovornika suhim financijskim pokazateljima, a prema tom posrnulom slavonskobrodskom divu s tisuću radnika još uvijek osjeća... pa nešto kao ljubav.

A prema politici? Nije bio, odgovara, niti jest član ijedne političke stranke. To ipak ne znači da o politici ne mora voditi računa.

Kakav je osjećaj doći na čelo goleme kompanije u trenutku kada država procijeni da joj ona više nije od strateškog i posebnog interesa? Gradonačelnik Slavonskog Broda i drugi lokalni političari bili su silno razočarani, pa i radnici. A vi?

- Treba demistificirati taj potez. Nije čudno da je lokalna zajednica tako reagirala, doživjeli su to kao da je država digla ruke od nas, no nije baš tako. Nas u Upravi taj potez nije iznenadio iz dva razloga. Prvo, završetkom dokapitalizacije prošlog ljeta država je vlasnički pala na 38 posto vlasništva. Drugo, mi direktno s državnim institucijama, primarno tu mislim na Ministarstvo obrane, napravimo tek četiri posto prihoda godišnje. Postavljalo se, dakle, pitanje što tu znači izraz ‘strateški interes’. Taj potez države zapravo odgovara realnosti, a omogućava kompaniji da, u svojoj konstantnoj potrazi za svježim kapitalom i strateškim partnerom, lakše izađe na tržište. Dugoročno je ta odluka pozitivna.

Cijeli interview pročitajte OVDJE.