Drago mi je, ja sam Helena. Razigrana plavusa u kasnim 20-tima i Branimir bi rekao: "Moja djevojka". Dobro....I

Branimirova djevojka, u duugoj vezi, pomalo zabrinuta za istu. Vjerujem kako ste svi imali trenutke kad vam se činilo da ljubav prelazi u naviku, a zgodni princ za kojim ste predhodno ludovale, preko noći postao je netko drugi, odlučivši pustiti bradu i stomak. Čak je i gitaru zamijenio s pivom u ruci na trosjedu u dnevnom boravku. 

Vjerujem i kako ste svi imali trenutke kada bi hvatali sami sebe kako vam jako počinju smetati partnerove navike, za koje ste u počecima veze smatrali simpatičnima i naravno odmahivali rukom, za sva prijateljska skretanja pažnje na iste. U svim sam fazama vaših trenutaka i to baš sada...pred blagdane, kada smo svi za nijansu razdražljiviji i željni dodatne pažnje. 

Pažnju od Branimira nisam očekivala i zaista sve što je rekao zadnjih sat vremena bilo je da nam za vikend dolaze gosti. Prije nego što sam se stigla složiti s njegovim prijedlogom, već mi je najavio svog prijatelja Karla iz Beča i njegovu pratnju Anamariju, što god to značilo. Grozila sam se nepoznatih ljudi, nepozvanih gostiju, zadiranja u intimu, virenja po kutovima...mozda ranije i ne toliko koliko danas, smatrajući nekad čvrstom vezom moj i Branimirov zajednički život. Mučio me i naš skromni stan, kao i prozor koji je Branimir obećao popraviti prije tocno 8 mjeseci, a taj Karlo iz Beča, sigurno je Beč ocekivao i u našem domu, a tek ta zena...Pocela sam ju zamišljati kako izgleda i nikad mi nisu bile jasne te fore s dva imena, nije li mogla biti samo Ana....

Tu sam noć provela budna, nisam spremala stan za goste, samo sam sjedila pored kamina i prisjećala se bakinih priča. Iz njih naučih mnogo o životu, ali su se u vrijeme kada mi ih je pričala činile beskorisnima i tada mi je izgledalo nemoguće da bi mogla završiti u jednoj od njih.Tek mnogo godina kasnije njene su riječi dobile na težini, a savijeti primjenjivu vrijednost. 

Pred očima su mi prolazile slike iz djetinjstva, jasno sam je mogla zamisliti kako se mršti na djedovu lulu i spretno čeka tren da mi "žene" ostanemo same, zamućena pogleda od pare vrela čaja, koji se isparavao iz šalice na stolcu. Započela bi priču kao da ju čita s papira...

- Znas Helena..u ljudima ima nešto kvarno, neka neobjašnjiva pohlepa ..da prije ili kasnije zastrane, požele nešto suprotno od onoga sto imaju, rekla je baka.

- A ako su sretni s onim sto imaju, bi li i tada poželjeli bako?

- Pozele.

Jesam li ja izrasla u jednu takvu osobu iz bakinih priča? 

Helena