Došao je i taj dan D. Zadatak mi je bio otići na kolodvor po ljude koje nikada prije nisam vidjela. Nije to bila Branimirova slatka podvala da mi život učini zanimljivijim, nego loša stara navika da svoje obaveze prebaci na prva slobodna leđa. Taksist me prodorno gledao preko retrovizora s kojega je visjela drvena krunica i onaj bor koji većina ljudi ne izbaci iz auta kada prestane mirisati. Gledala sam i ja njega šutke zamišljajući kako mu je život vjerojatno zanimljiviji od mog i pustivši mu mašti na volju da pomisli da ga gledam iz nekih sasvim drugih razloga.....
- "Borna" rekao je odjednom.
- "Ivana" rekla sam tiho, ime koje mi je prvo palo na um, ne mogavši ni sama sebi objasniti razlog zatajivanja svog imena, no u tome me je trenutku obuzela neka lepršavost i nekontrolirana potreba za smijehom, kao da mi je ova mala laž donijela priliku da budem netko drugi, a u toj sam se ulozi odlučila zabaviti. Od tog trenutka nije mi bilo mrsko otići po ukočene bogataše i pokupiti ih s vlaka, dovesti ih u svoj stan i pustiti ih da pogledima zaviruju po kutovima. Odlučila sam nametnutu obavezu shvatiti kao priliku popuniti stranice do sad dosadnog romana.....
- "Rekli ste, vozim vas na kolodvor?"
- "Da, da.."
- "Idete po rodbinu?"
- "Ne, zapravo ne znam po koga idem".
- "Zanimljiva ste osoba, Ivana"
Heleni je bilo dosadno, a Ivani bi moglo i biti zanimljivo.
Bogataši su bili sve osim ukočeni, s velikim natpisom „HELENA“ prelagano sam ih pronašla, ocijenivši Karla za vrlo domišljatog muškarca, sve do onog trenutka kad Anamarija odluči preuzeti zasluge za papirnatu ideju. Bila je od onih koje si kao žena-ženu lako prepoznavao, po torbi i cipelama znala sam da ju je u životu zanimao samo novac, blejeći u nju i čekajući da joj se u očima zasjaji mali znak dolara, kao što bi u starim crtanim filmovima zasjalo srce, kada bi se netko zaljubio. No, nisam se osjećala ugroženom. Bila sam od onih potpuno drugačijih, koje novac nikada nije zanimao (kako bi to moja mater rekla-zato ništa ni nemaš) te me odjednom prestade biti strah uvesti Anamariju u svoj skromni stan. Za razliku od AnaMarije, u Karla se nisam zabuljila, naprotiv izbjegavala sam trenutak u kojem bi nam se pogledi sudarili, jedva čekajuć0i prepustiti ga Branimiru...
- "Idemoo" zvučala sam si kao vodič, a sudeći po tome koliko dugo nisam izašla u vlastiti grad, ovaj je vodič trebao vodiča do svog stana."

Nastavit će se…