Došao je i taj dan. Počinje se u Biogradu graditi prvi hrvatski Gardeland. Poznata koncepcija zabave koja svojom infrastrukturom i programima gdje god da je pustila korjenje je ubrala i ubire pravu lovu „izuvajući iz cipela“ i staro i mlado naciljala je i naše džepove. Ono što je Las Vegas za brze momke željne dobrog provoda, kocke, droge, alkohola i prostitucije, to je Gardaland za djecu i obitelji. Kad tamo dođeš, ne pitaš koliko košta braco, već samo sa otvorenim ustima i izbuljenim očima trošiš sve što si poneo sa sobom, a kada potrošiš sve, onda krene peglanje kartica i posuđivanje. U stanju si i kod kamatara se zadužiti samo da se provozaš da dvogrboj devi još jedan krug.
Istina. Čovjek odmah pomisli zbog čega baš Biograd ? Zar osim Zagreba i obale niti jedna točka u Hrvatskoj nije interesantna za ovakav perfektan stroj za „izuvanje ljudi iz cipela“? Što pobogu ne bi to čudo iz bajke se instaliralo u Brodu? Ionako se furamo na grad iz bajke. Fino dignemo kredit u Gluminoj banci, pare u vrećicu i trk u nabavku materijala za prvi brodski Gardeland. Brodoland, Hlapićland. Kako god.

Ne treba ni ići previše u nabavku kad sve imamo pred nosom. Naš „Đuro“. Brate on ti napravi šta ti se srcu smili, pogotova ekipa koja „tuče“ treću smjenu. Fino se s njima dogovori Grad upo cijene i da vidiš Brodolanda. Ak ne može Grad, onda nek probaju „oni“ iz Klasija.

Vlak smrti? To ne treba niti praviti posebno, niti kupiti. To već sve imamo. Samo treba uzet set gedora i fino sve namontirati. Iz Đure ( oni iz treće smjene ) preko ograde prebace 30, 40 km tračnica, uzmu se one lokomotive na ćumur što stoje u Budakovoj, može i onaj tramvaj i da vidiš brodski „Rolekoster“. Ne bi ga bilo u svijetu takoga.
A ondaaa. Turizam će eksplodirati, a Đuro više ne bi morao se patiti sa Patrijama i tamo nekakvim bezveznim tenkovima i Pariz san žan motorima. Sve to fino pogasiti ko sijalicu i svi bi radili u Brodolandu. Ugasili bi i Jasinje i svu industriju u gradu. Đurinu kuću u Varošu bi smo sravnali bagerima da nas ne podsjeća na to glupo razdoblje trošenja vremena i para. Samo bismo lijepo otvorili banke, mjenjačnice ( da Švabe imaju đe pare mjenjat ), šoping centre, kafiće i 947 fast fudova.

Sve za turizam i rumene Švabe. Tvrđavu fino pretvorimo u zamak brodskog Drakule. Ono...sa spavanjem, istraživanjem po noći, kazamatima tamnim, privjescima, umjetnim plastičnim vampirskim zubima, a u ponoć brodski grof Drakula sa plaštom, poput sjene plaši sve što mu se približi a svi bježe jer oće ujest.
A od Klasija. Ajmeeee. To barem nije problem. Fino napravimo pravu pravcatu „Šumu Striborovu“. Negdje između Hotela Park i Zgrade Županije. Šumu punu magije, vještica, prevaranata, kojekakvih čudovišta i začaranih zmija. Možemo po gradu i postaviti kojekakve kipove da rumene Švabe nas pitaju Wer ist diese Statue ? A miiiii nemamo blage veze. I to po mogućnosti jedan kip sakriti iza kioska na Korzu pored strojarskog faksa...da baš bude super zabavno i baš supersonično.
A na kraju, kada noć prekrije bajkoviti grad. U tišini, dok svi ( i turisti i građani ) izmoreni od svakodnevne lude i nezaboravne zabave spavaju, treba se pustiti miris sumpor vodika i to u što većim količinama. Kako bi se cijela čarolija u cijelosti upotputpunila.

Kru te nedo

Foto: Igor Lulić