Napokon se sve otopilo, a bilo je gadno. Svi misle kako debeli ljudi vole zimu. Kao nije im zima i mogu u potkošulji hodati, a ne uznemirava ih ni led, jer valjda puca pod njima. Do posla imam 25 minuta hoda, a otprilike toliko puta sam skoro pao. Skoro pasti znači izvući se s nekim potezom iz Matrixa. Stopala su ti na zemlji, a ti padaš na leđa i dočekaš se na dlan i vratiš u uspravan položaj. Sve plesači na ulicama, ruke u zraku i rad nogu kad da Billy the Kid puca pod noge. Problem je ako se padne. Kud se čovjek može polomiti, kud mogu optužiti onog Kim Jong una da opet nešto testira. Jednom sam pao. Bilo je gadno. Okrenem glavo lijevo – vidim desnu nogu. Okrenem glavu desno – vidim lijevu nofu. Pogledam prema koljenima, a ono nebo. Tras. Ljudi gledaju. Odmah se ustati ili se praviti mrtav. Svi bespotrebni obroci i repete prolaze pred očima, od najranije djetinjstva pa sve do danas. Ako skočim na noge, opet ću upasti, ako se budem pravio mrtav, svijet će okupiti i komentirati. Dižem se polako s podignutom rukom u zrak, kao dobro mi je. Brkovi od snijega, ali svi zubi su na broju. Dobro je. Mrzim led.

Sljedeća zabluda je kako debelima nije hladno, jer imaju naslage. Pa nisu kupljene u OBI-u na odjelu izolacije. Moja Žena je primjer. Ona bi i polarnu svjetlost gledala u majici na bretele. Od nje se zima smrzne. Jednom smo gledali televizor, ja pod dekom, crvenog nosa, a ona u kratkim rukavima i još me napada da otvorim prozor, jer ne može iz svoje kože, a ja mogu još dva jorgana nabaciti. Moje cure obožavaju onaj crtić Frozen (Snježno kraljevstvo), jer ih vjerojatno podsjeća na mamu. Ona Elza bi mogla puhati u nju dok joj pluća ne ispadnu, a Žena ne bi zakopčala gornje dugme na košulji. Jedino što je alergična na struganje šajbe, to je saznala tek kad je postala punoljetna i položila.

Sanjkanje. Čim je pao snijeg počela je bajka. Očevima naočigled rastu rogovi i postaju sobovi. Dijete napalo da idemo na sanjkanje, nema šanse da se izvučem. Izlazimo van na snijeg. Snijeg pada ko mutav, nigdje nikog, samo očevi i djeca sa sanjkama. Ni zimska služba ne želi izaći na snijeg. Idemo šetalištem, a kćer me non stop gađa u leđa i glavu i snijeg mi pada za vrat. Tražimo čistinu na kojoj bi radili anđele u snijegu. To je kad legnete i mašete rukama i nogama. Nikin anđel je super ispao, a ja nisam zato. Kada bi ja legao, pokvario bi pola igrališta.
Dijete pita da napravimo onog bijelog glavatog monstruma. I tako mi pravimo prvu grudu, kotrljamo okolo i radimo velike lopte snijega koje ćemo složiti jednu na drugu. Možeš misliti što ćemo složiti.

- Tata ja bi da napravimo Olafa, kaže kćer i stavlja pred mene zadatak veći od svih Herkulovih zadataka zajedno.
Olaf je je snjegović iz Frozena. Lik koji je radio crtani narugao se svoj djeci i očevima, jer snjegovića koji izgleda kao da ga je Picasso naslikao, teško da itko može napraviti da dijete bude zadovoljno. Dobro je, nema više snijega.

Debeljkov dnevnik