Postoje zimske radosti (zimska kobasica, čvarci, zimnica uopće…), a postoje i zimske gadosti, kojima se uglavnom vesele djeca. Najpoznatija zimska gadost je snijeg koji uvijek pada dvaput. Prvi puta u pahuljicama i tada mu se svi veselimo i drugi puta s krovova, kada se vesele svi osim onog kome padne na glavu. Međutim, ove zime nema snijega, a kako stvari stoje, još ga skoro nećemo vidjeti pa će nas s krovova uveseljavati štakori s krilima, poznati i kao golubovi. Snjegović ionako nikome ne nedostaje, jer već mjesec dana u krugu od 500 kilometara nema za kupiti plastičnih čaša, jer svi heftaju i prave PVC snjegoviće. Bolja je to opcija. Vrućina mu ne može ništa, a traje 200 godina.

Ove godine su na korzo postavili klizalište. Svi se vesele, osim studenata koji od glazbe ne mogu mirno spavati. Najviše je djece na klizalištu, a većina kad ih već dovedeš na led imaju još i nebulozan zahtjev: - Ajde tata i ti. Obično u tom trenutku stane glazba i imaš osjećaj kako su svi čuli i kako su te svi pogledali. Onda kreće borba za Oskara. „Tatu boli noga“, „Tatu su udarili na nogometu“, „Ozlijedio sam nogu dok sam spašavao svijet sa Supermanom“…i ostale glupe izlike. Mame su puno bolje. Većini su oni dani u mjesecu, nose čarape za vene, bole ih listovi od štikli, no ima i roditelja koji se ne uspiju izvući. Oni koji znaju da ne znaju klizati i znaju da nikada neće znati klizati, on uđu u cipelama i rade C-3PO pokrete. Međutim, najbolji su oni koji misle kako će svladati klizanje u 3 minute i onda imamo Bambija na klizalištu. Jednom sam probao i koliko se sjećam da sam se petom udario u čelo.
Samo da proljeće dođe što prije.

Debeljko dnevnik