Gledao sam danas one kamikaze što su skakali u s mosta u Mostaru. Sjajni ljudi. Iako cijeli život živim na visini od nekih 25 metara, nikada se ne bi usudio skočiti s mosta u Mostaru. Čim je Red Bull glavni sponzor, znaš da je nešto ludo. Odveli su čovjeka u svemir da se baci na Zemlju. Gledam onog lika što je pobijedio, još se i vrti u zraku, a u trenutku ulaza u vodu po licu vidiš da ide kao metak. Meni bi se obrazi zalijepili na čelo da se tako bacim, a kad bi se i bacio Neretvom bi oprao ulice i u zapadnom i istočnom Mostaru. Kad sjedam na bicikl, sam sebe pitam, a kud ćeš ti? Što li se pitaju momci što skaču sa Starog mosta? Ziher kažu: „ma nek ide sve u …“ i pljaaas. Izranja i već ga čeka TV ekipa, a on će „brrr, što je hladna“. Međutim, nije to njima dosta. Kada se kamere ugase, onda skaču za turiste za 10€. Već vidim sina kako dolazi majci na ručak i ona ga pita gdje je bio, a on će da se petnaest puta bacio na glavu s mosta. Ja se ni s padobranom ne bi bacio s tog mosta.

Žena je danas kuhala zdravo. Kad je tako, samo se Žena veseli, dok mi ostali tješimo jedni druge. Kazala je kako bi za ručak mogli nešto s mljevenim mesom. Znači mogle bi biti lazanje, musaka, bolonjez, ćevapi…svašta prolazi kroz glavu, ali ne. Njen pokvareni um, smislio je nešto prestrašno. Kupila je tikvice, izdubila ih, napunila mljevenim mesom i sirom. Kada je to iznijela, suza je sama krenula. Kada me je pitala što je, rekao sam da sam se sjetio finala vaterpola i poraza. Tikvica izgleda kao banana split, samo sladoled i kada se pokvari je bolji bolji od ovog. Jednim udarcem je ubila dvije muhe, zgadila mi je i banana split i servirala zdrav obork. Gleda u mene, ne želi propustiti trenutak stavljanja prvog zalogaja u usta. Držim onu vilicu i nož i svašta mi prolazi kroz glavu. Da se porežem ili nešto suptilnije. Tražim dlaku u tanjuru. Nema je. Čak ni ćukine. A ništa, režem prvi zalogaj. Na Ženinom izrazu lica iščitavam nestrpljenje. Stavljam zalogaj u usta i žvačem. Kao da žvačem živu žabu. Kažem da mi je odlično i kako se nadam da je napravila više komada da imam i sutra za ručak. Naravno da je napravila. Mislim da je zdrava prehrana precijenjena.

Danas smo kolega Boris i ja počeli sakupljati ekipu za vaterpolo turnir. Kao da tražimo jamce za kredit, svi se nadaju da ćemo uspjeti, ali eto oni su obećali ženama da će tu subotu obiteljski gledati neki film Stevena Seagala. Inače, nismo postavili visoke zahtjeve, svatko je dobrodošao. Dovoljno je da se znate održavati na vodi, usidrite se na sredini i smetate da vas moraju zaobilaziti. Golmanu možemo zavezati ruke za stative i valjda će nešto obraniti. Sidraš bi trebao biti visok 2,20 cm, tako da može stajati na dnu i da se možemo uhvatiti za njega i odmarati. Iako svi izgledamo kao da smo progutali pojas za spašavanje, većina se ipak boji kako pojas nije funkcionalan. Igra sedam igrača, znači treba nas još petnaestak. Prve godine cilj nam je da se ne utopimo, da se napijemo poslije turnira, da nas nitko ne dobije s 10 razlike i da ne damo autogol.
Moramo smisliti i ime ekipe. Ima li kakvih prijedloga?