Danas sam čak dva puta bio na bazenu, istina drugi puta sam bio s Kruškom na pivu. Jutros je bilo jako dobro, dva oblačića na horizontu su pokolebala umirovljenike i bila smo samo nas trojica entuzijasta, sasvim dovoljno za frku. Pedeset metarski bazen se preplivava po širini, čak su i linije iscrtane, ali ova dvojica su plivala po dužini. Svaki puta kada bi preplivali ¾ dužine spasilac se dizao sa stolice i gledao u njih i stiskao pojas za spašavanje, ali ne, oni će po dužini. I tako plivamo mi svako svoju rutu i prije ili kasnije mora doći do sudara u praznom bazenu. On ide na mene, ja idem na njega. Gledam ja njega, gleda on mene i nijedan ne usporava i ne namjerava se maknuti. Na kraju smo se mimošli u 20 centimetara, a ja sam ga vjerojatno potopio valom. Inače bazeni su super. Iz vode viri samo glava i još ako nasadite onu kapu na glavu i neke naočale za plivanje, po mogućnosti metalizirane – svi izgledaju isto. Nema zjakanja, šuti i plivaj. Svi se čine vrlo kulturni i stalno izlaze iz bazena, vjerojatno idu na WC. Nadam se da ne idu samo oprati ruke nakon WC-a.

Danas je nedjelja i tradicionalni ručak kod staraca, ženinih ili mojih. Bili smo bili kod mojih. Mama, koja je najveći kritičar mojih kilograma, Ženu ne brojim, me je danas pet puta nudila kolačima, tri puta sladoledom, a za ručak su bile njoke i pizza u lisnatom tijestu. Ja sve nešto stidljivo odbijam, kao da sam prvu puta kod njih, a mama samo vadi hranu i trpa. Na kraju sam se ustao, a ona će mi: „Moraš malo pripaziti i manje jesti“. Pa ti me sad natovi i odmah u napad. Nju ni Chuck Norris ne bi uvjerio da nije gladan. Nakon što mi je održala bukvicu dok sam gledao Nedjeljom u 2, eto nje s najboljim kolačem od sira na cijeloj kugli zemaljskoj. Rekoh izvadi mi na tanjurić, nemoj tepsiju pred mene, ali i ta dva s tanjurića su bila dovoljna da da se napušem kao žabac, a van su me mogli izvesti na uzici kao balon.

Punicu sam preskočio, jer ćemo tamo kad se Žena vrati s mora, još nije. Inače, puna je iznenađenja. Na put s Korčule je krenula autobusom, i onda negdje oko 14:00 vidim slike nje kod sestre u Ljubuškom. WTF? Izbacili su je iz busa, 100% je nešto napravila. Sigurno je tražila vozača da pušta španjolske narodnjake (one pjesme za Zumbu). Zovem, javlja se šogorica i kaže kako su je pokupili na granici i da će tamo ostati još tjedan dana. Kad ono samo se zeza. Bili su jedini putnici pa su išli kombijem i „pinkicu“ skrenuli s rute. Evo čekam ih svaki čas.